|
ČAROLIJE DŽULIJANA BARNSA
O knjizi Nine Ivanović Granice i preplitanja
 Knjiga Nine Ivanović Granice i preplitanja predstavlja pokušaj postavljanja i davanje odgovora na pitanja koje još uvijek postavlja postmodernistički roman. Ova obimna studija koja ima 356 strana govori o radu i djelu Džulijana Barnsa. Podjeljena na 11 poglavlja ova knjiga je pisana na osnovu 9 Barnsovih romana: Metrolend, Pre no što me je srela, Floberov papagaj, Zureći u sunce, I storija sveta u 10 3/2 poglavlja, Bodljikavo prase, Troje Engleska, Engleska i Ljubav itd. Da se radi o ozbiljnoj studiji govori i činjenica da je autorka koristila više od 90 bibliografskih jedinica, koje uključuju kako stručnu literaturu tako i intervjue Džulijana Barnsa, također ovo je jedina i najveća studija napisana o ovom piscu na našim prostorima. Što je svakako veliki prilog našoj nauci u boljem razumijevanju Džulijana Barnsa kao i savremene engleske književnosti.
Sam naslov Granice i preplitanja predstavlja jednu enigmu koja se kroz iščitavanje polako razriješava i dobija svoj smisao dajući nam opšti uvid o Barnsovoj žanrovskoj, tematskoj i motivskoj raznolikosti koje se međusobno prepliću ali kojima autorka pokušava da nađe granice. Iako klasična studija, ova knjiga je ipak primamljiv i jasan poziv na čitanje Džulijana Barnsa, jer ukazuje na svaštarski opus engleskog pisca, koji svojim pisanjem preispituje granice romana. Pisac pokušava da dekonstruiše tradicionalni roman ali da to ne ispada puki eksperiment već jedna smislena cjelina, što autorka lijepo primjećuje.
Jedan od načina na koji to Barns radi jeste interakcija sa čitaocem, što i nije novina u literaturi još otkada se pojavio Sternov roman Tristam Šendi, ipak u postmodernističkoj teksturi to dobija novi značaj što Nina Ivanović objašnjava kroz roman Troje. Gdje je vidljivo da roman ne bi mogao da funkcioniše bez čitaoca i samim tim ga uključuje u radnju, dakle klasičan naratorov glas je ukinut i iscjepkan u više glasova. Čitalac kao stvarna ličnost nema uticaja na fabularni tok, ali pored glavnih junaka on čini još jedan lik, uistinu nevidljiv ali koji je prisutan i nezaobilazni dio čitanja. Svakako da ovim autorka problematizuje pitanje naratologije kao i pitanje recepcije koje Barns pred čitaoca predstavlja skoro kao zadatak. Samim tim pisac u svojim romanima uvodi prostorno vremenske dimenzije u koje smješta svog čitaoca. Također, naratorov glas je u mnogim romanima iscjepkan, uloge su raspoređene različitim likovima, tako da se razbija obrazac svevidećeg i sveznajućeg pripovjedača, već se čitaocu daje mogućnost da jednu situaciju vidi iz više uglova. S čime Barns potvrđuje tezu da ne postoji konačna istina, već samo ona koja se može iznova dovesti u pitanje.
Nina Ivanović kao jednu od osnovnih tema romana Džulijana Barnsa ističe istoriju, njeno problematizovanje, njen smisao kao i njeno redefinisanje. Ova tema se provlači kroz mnoge romane od Floberovog papagaja da bi svoju punu obradu dobila u Bodljikavom prasetu koji se zasniva na stvarnim događajima koji su se desili u Bugarskoj. Ipak, temu istorije autorka preispituje minuciozno i sa puno pažnje pokušavajući razgraničiti fiktivno od stvarnog, posebno u romanu Istorija sveta u 10 3/2 poglavlja. Autor ovdje unosi klasičnu postmodernističku varku, intertekstualnost, unoseći istorijske i sudske spise, čime zbunjuje čitaoca što inače postmodernizam radi. Barns pojam istorije shvata kao simulakrum, od istorije koja postoji autor pravi novu, upotrebom različitih načina predstavljanja. Autorka to primjećuje kroz Barnsove digresije koje čine čitav roman, time odstupajući od klasične istorije i nivo pripovjedanja diže na viši nivo. Istorija je tu da bude preispitana, njena definicija nije konačna, razlike između fikcije i istine su razbijene, autor to iskorištava na najbolji mogući način, praveći od toga umjetničko djelo. Temom prošlosti, koja se kod pisca javlja na više nivoa bilo da je lična, nacionalna ili pak politička Barns stvara istoriju. Ali to je uvijek fiktivna tvorevina koju Barns koristi da bi iskazao svu svoju kreativnost i ponovo pomjerao granice običnog.
Kroz pitanje istorije dolazi se do preplitanja žanrova. Nina Ivanović daje mnogo prostora u svojoj studiji preispitujući pojmove žanrova i vrsta kod Barnsa, tako da pojam metafikcionalnosti postaje jedan od središnjih pojmova studije. Pisac preispituje vlastitu fikcionalnost, pokušavajući da je definiše kao i da sruši granice prijašnjih modela pisanja. Barns to radi konstantnim miješanjem žanrova pri čemu njegovi romani dobijaju na svježini, unoseći intrigu i zanimljivost u čitalačko iskustvo. Heterogenost žanrova ipak i ne znači odstupanje od tradicije realizma, već daje jedan miks novog i starog. Nina Ivanović kao jednu od osnovnih teza pisca stavlja njegovu ideju o fleksibilnosti žanrova, zaključujuči da su granice tu da se pomjeraju i da kroz istoriju konstantnim pisanjem nikada neće biti jasno definisane. Mogućnost njihovih kombinovanja je beskonačna, tako da autorka nama predstavlja žanrove biografije, eseja, basne, avanturističkog romana, drame, psihijatrijsku studiju ponašanja, triler sa političkom osnovom, epistolarnu formu i sve to iskombinovano u jednom romanu. Ali i ovakva raznovrsnost je stopljena u jednu cjelinu koja funkcioniše na nivou teksta. Posmatranje toliko žanrova u romanima Džulijana Barnsa Nina Ivanović na kraju svakog poglavlja stavlja u kategoriju postomdernističkog romana. Međutim, autorka to ne radi bezličnim nabrajenjem, već i problematizuje odnos modernog romana.Ona zaključuje da se žanrovi više ne mogu posmatrati kao kao posebne vrste u današnje doba već, kao elementi modernog romana. Iako su pojmovi žanra jasno definisani, autorka smatra da je to isuviše uska kategorija da iskaže ono šta moderni roman predstavlja ili pokušava da bude. Svakako da ovakva eksperimentisanja predstavljaju izazov za teoriju književnosti, jer sve više, postoji pisaca koji koriste razna sredstva da bi razbili zidove kanonizovanog pojma roman. Jedan od načina na koji to Barns radi je svakako intermedijalnost i intertekstualnost, čime se sve više tekst približava stvarnom životu. Intertekstualnost je jedna od osnovnih postavki postmodernizma, pisac to postiže koristeći razne motive i lajtmotive iz oblasti religije, istorije i drugog, međutim time se ne gubi na originalnosti već se ostvaruje proces novog čitanja na malo drugačiji način. Čitalac takođe ovdje ima veliku ulogu jer i on sam je smješten u stvarnost romana, ali ne samo i on već umjetnost, pisani tekstovi također. Moderni roman je izašao iz izolacije svojih definicija kod Džulijana Barnsa i predstavlja jednu novu tvorevinu koja stvara kontakt sa čitaocem i tradicijom. Sam pojam intermedijalnosti svakako je tu da predstavi živ dodir sa stvarnošću, bilo da je u pitanju veza sa slikarstvom, filmom, pozorištem ili nekim drugim medijem. Naravno i ovo se uklapa u klasičnu postmodernističku poetiku, ali na osnovu navedenog vidi se koliko pisac želi da stvori ne nešto novo, već nešto opipljivo i stvarno. Nina Ivanović pisca vidi kao umjetnika koji voli da poveže nespojivo u jednu koherentnu cjelinu, bilo da su u pitanju žanrovi ili odnos tradicije i modernog, ali Barns je pisac koji spada i u kategorije popularnog i ozbiljnog, dakle, isovremeno njegove knjige su bestseleri predmet proučavanja nauke o književnosti. Nina Ivanović krajnje svjesna pojma postmodernizam i njegove poetike, ne pokušava da prikaže Barnsa kao inovatora, niti je njen rad pretenciozan u tom smislu, već kako sama autorka kaže na kraju svoje studije..... svet Džulijana Barnsa nudi različite mogućnosti - mogućnosti pristupa žanru i romanu, pisanju i književnosti, ali i mogućnost viđenja, tumačenja, čitanja i, naposletku, samog življenja. Džulijan Barns još uvijek radi i djeluje na svjetskoj književnoj sceni, svakako doprinoseći njenom bogatsvu, tako da ova knjiga je bazirana na samo nekoliko njegovih romana. Granice i preplitanja predstavljaju dobro struktuiranu studiju, preglednu i dobro poentiranu. Autorka se nikad ne udaljava od teme o kojoj piše, pri tom pokušavajući ne samo da obuhvati djelo Džulijana Barnsa već da čitaocu objasni i neke teorijske postavke, s čime daje doprinos i teoriji kniževnosti. Zanimljivo napisana ova knjiga nije samo detaljna studija o Barnsu već i poziv na čitanje njegovih knjiga.
Danijela Vukašinović
|
|
